Akvariske Ribice

UZIVAJTE U MOM AKVARIJU UZ TOPLU VODU HRANU I PICE

03.05.2011.

Ah te vrućine

Ah te vrućine

Jedino vas klima uređaj može spasiti od pregrijavanja akvarijske vode. Ukoliko nemate spomenutu napravu temperatura u sobi može se vrtoglavo popesti, a samim time i temperatura u akvariju može doseći po ribe i biljke nepovoljne vrijednosti. Nerijetko temperatura akvarijske vode dosegne i 32 °C što iz dva osnovna razloga nije dobro za stanovnike akvarijskog biotopa!

Prvi razlog je sama visina temperature koja je nekoliko stupnjeva (5-7 °C) viša od preporučene za pojedinu vrstu, dok je drugi razlog niža razina kisika u vodi pri povišenim temperaturama!

Dakle ponavljamo, ako nemate klima uređaj možete jedino improvizirati, tj. poduzeti neke korake koji ipak koliko toliko štite ribe i biljke od totalnog pomora.

1. Podignite poklopac tako da ipak smanjite utjecaj rasvjete na grijanje površinskog sloja vode, te na taj način također poboljšavate ventilaciju, tj. izmjenu kisika u spomenutom sloju!
2. Pumpicu za zrak uključite i ako imate pumpice s mogućnošću regulacije namjestite max.! Mjehurići zraka stvaraju turbulenciju u vodi, te na taj način se također voda dodatno aerira!
03.05.2011.

Mali akvariji

Mali akvariji

edoumica je ona koja se tiče veličine akvarija koju izabrati. Na stranicama Akvarij NET-a već ste mogli pročitati nešto poput: "...početnicima nikako ne preporučujemo akvarij manji od 80 litara...ma i ispod 100 litara nemojte ići! ". Ovakve tvrdnje nisu bezrazložne, to jest iskustvo ekipe koja radi na ovim stranicama ide u prilog ovom savjetu. Zašto? Dva su osnovna razloga od kojih je svakako važniji jednostavnost održavanja većeg akvarija. Veći akvariji zbog, naravno, veće količine vode su u pogledu kemije vode (zagađenja, mikroorganizmi itd.) puno stabilniji biotopi, tj. manja je vjerojatnost da će se zbog manjeg nemara dogoditi katastrofa. Pod pojmom katastrofa najčešće podrazumijevamo pomor ribe, nekontrolirano bujanje algi, te veliki porast spojeva koji mogu ugroziti ravnotežu u akvarijskom biotopu (npr. nitrati). Tipičan primjer je vrijeme godišnjih odmora kada izbivamo iz kuće po nekoliko tjedana. Veliki akvariji ipak su dovoljna garancija (jasno, ako nisu prenapučeni!) da će ribe i biljke bez većih problema i stresova preživjeti do vašeg povratka. Drugi razlog koji ide u prilog velikim akvarijima je atraktivnost i veća sloboda pri uređenju, te izboru riba i biljaka. Također, vrlo je čest slučaj da se nakon mjesec, dva bavljenja ovim hobijem novopečeni akvarist odluči za Veći litražu. Sve je to lijepo, ali treba se riješiti "stare" opreme...
Da ne duljimo, trošak je višestruk.
No, ipak nije sve crno ili bijelo. Veliki akvariji su i velika investicija. Osim što su skuplji, Veći akvariji zahtijevaju i skuplju opremu. Grijači, a posebno rasvjeta i filteri, za veće litraže su osjetno veće investicije. Postolje je priča za sebe. Velike litraže podrazumijevaju i velike težine (300 litara s opremom i dekoracijama 400 i više kilograma ne možete smjestiti na bilo kakvu komodu). Također toliku litražu treba opremiti ribama i biljem... . Iz vlastitog iskustva znam i da akvarij 120x50 cm tlocrta nije jednostavno smjestiti unutar (vrlo skupog) stambenog prostora. Nije loše spomenuti da je za osvjetljenje 300 litarskog akvarija potrebno 150 W svjetla , pa 150W x 12 sati...
Dakle, ako vam je jedan od ovih razloga "PROTIV" velikih akvarija nepremostiv, odlučite se za mali akvarij.
Pod pojmom mali akvariji podrazumijevamo akvarije od 25 do nekih 60 litara. Nedostaci velikih akvarija su ujedno i prednosti malih (naravno, vrijedi i obrnuto). Važno je napomenuti da manji akvariji zahtijevaju više pažnje, te da je pedantnost pri održavanju ključ uspjeha malog akvarija.

Opremanje malih akvarija

Osim, naravno, akvarija s poklopcem (rasvjetom) potreban vam je filter. Filteri za ove litraže su obično unutarnji spužvasti čija se cijena kreče u pravilu do 100 kuna. Alternativa su tzv. box filteri kod kojih je filtrirajući medij vata. Takvi filteri su vrlo jeftini (oko 20-tak kuna), ali ih pogoni prilično bučna zračena pupica.
Što se zračne pumpice tiče, korisna je prije svega preko ljeta kada zbog visokih temperatura topivost kisika u vodi pada.
Oko grijača se "lome koplja". Većina akvarijskih riba i biljaka dobro podnosi temperature iznad 22 °C. To znači da ako živite u zgradi, te ako vam je akvarij u (po zimi naravno) stalno grijanom prostoru grijač vam ne treba. U svim drugim slučajevima grijač preporučujemo.

Ribe u malim akvarijima

Logika nam nalaže da u male akvarije idu male ribe. Dakle, počevši od dna, corydorasi i ancistrusi (vidi članak "čistaći za male akvarije"), najpopularnije živorotke (gupy, platy, molly, švert), te imenima iz ZOO trgovina: barbus tetrazona, neonka, te još neki oblici tetri.

Biljke u malim akvarijima

Javanska mahovina, vodena kuga (egeria densa) koja svojim brzim rastom iz vode odstranjuje štetne tvari, Cryptocoryna parva, Hydrocotyle Leucocephala...ili da vas ne opterećujemo s latinskim nazivima koje ionako velika Većina prodavača ne razumije, preporučujemo bilje koje je jednostavno za održavanje, nezahtjevno po pitanju CO2 i gnojenja, te koje ne raste preko 30 cm u visinu.

Ostali stanovnici malih akvarija

Puževe ne preporučujemo jer se vrlo brzo razmnožavaju, a kasnije njihov broj nije moguće kontrolirati Botiama jer u male akvarije ove ribe ne idu. Nikako za kontrolu puževa ne koristiti kemikalije!

Održavanje malih akvarija:

Važno!
Redovite izmjene pripremljene vode! (oko 20-30% svaki tjedan)
Prilikom izmjene vode oeistite filter u mlakoj vodi (najbolje akvarijskoj)!
Barem dva puta mjeseeno crijevom ili drugom za to predviđenom napravom usisajte neeistoae s dna!
Ne hranite ribe tako da viškovi hrane padaju po dnu!
Redovito se pridržavajte gore nevedenih uputa!

Uz malo mašte i mali akvariji se mogu lijepo složiti, te vam mogu pružiti mnogo zadovoljstva. edoumica je ona koja se tiče veličine akvarija koju izabrati. Na stranicama Akvarij NET-a već ste mogli pročitati nešto poput: "...početnicima nikako ne preporučujemo akvarij manji od 80 litara...ma i ispod 100 litara nemojte ići! ". Ovakve tvrdnje nisu bezrazložne, to jest iskustvo ekipe koja radi na ovim stranicama ide u prilog ovom savjetu. Zašto? Dva su osnovna razloga od kojih je svakako važniji jednostavnost održavanja većeg akvarija. Veći akvariji zbog, naravno, veće količine vode su u pogledu kemije vode (zagađenja, mikroorganizmi itd.) puno stabilniji biotopi, tj. manja je vjerojatnost da će se zbog manjeg nemara dogoditi katastrofa. Pod pojmom katastrofa najčešće podrazumijevamo pomor ribe, nekontrolirano bujanje algi, te veliki porast spojeva koji mogu ugroziti ravnotežu u akvarijskom biotopu (npr. nitrati). Tipičan primjer je vrijeme godišnjih odmora kada izbivamo iz kuće po nekoliko tjedana. Veliki akvariji ipak su dovoljna garancija (jasno, ako nisu prenapučeni!) da će ribe i biljke bez većih problema i stresova preživjeti do vašeg povratka. Drugi razlog koji ide u prilog velikim akvarijima je atraktivnost i veća sloboda pri uređenju, te izboru riba i biljaka. Također, vrlo je čest slučaj da se nakon mjesec, dva bavljenja ovim hobijem novopečeni akvarist odluči za Veći litražu. Sve je to lijepo, ali treba se riješiti "stare" opreme...
Da ne duljimo, trošak je višestruk.
No, ipak nije sve crno ili bijelo. Veliki akvariji su i velika investicija. Osim što su skuplji, Veći akvariji zahtijevaju i skuplju opremu. Grijači, a posebno rasvjeta i filteri, za veće litraže su osjetno veće investicije. Postolje je priča za sebe. Velike litraže podrazumijevaju i velike težine (300 litara s opremom i dekoracijama 400 i više kilograma ne možete smjestiti na bilo kakvu komodu). Također toliku litražu treba opremiti ribama i biljem... . Iz vlastitog iskustva znam i da akvarij 120x50 cm tlocrta nije jednostavno smjestiti unutar (vrlo skupog) stambenog prostora. Nije loše spomenuti da je za osvjetljenje 300 litarskog akvarija potrebno 150 W svjetla , pa 150W x 12 sati...
Dakle, ako vam je jedan od ovih razloga "PROTIV" velikih akvarija nepremostiv, odlučite se za mali akvarij.
Pod pojmom mali akvariji podrazumijevamo akvarije od 25 do nekih 60 litara. Nedostaci velikih akvarija su ujedno i prednosti malih (naravno, vrijedi i obrnuto). Važno je napomenuti da manji akvariji zahtijevaju više pažnje, te da je pedantnost pri održavanju ključ uspjeha malog akvarija.

Opremanje malih akvarija

Osim, naravno, akvarija s poklopcem (rasvjetom) potreban vam je filter. Filteri za ove litraže su obično unutarnji spužvasti čija se cijena kreče u pravilu do 100 kuna. Alternativa su tzv. box filteri kod kojih je filtrirajući medij vata. Takvi filteri su vrlo jeftini (oko 20-tak kuna), ali ih pogoni prilično bučna zračena pupica.
Što se zračne pumpice tiče, korisna je prije svega preko ljeta kada zbog visokih temperatura topivost kisika u vodi pada.
Oko grijača se "lome koplja". Većina akvarijskih riba i biljaka dobro podnosi temperature iznad 22 °C. To znači da ako živite u zgradi, te ako vam je akvarij u (po zimi naravno) stalno grijanom prostoru grijač vam ne treba. U svim drugim slučajevima grijač preporučujemo.

Ribe u malim akvarijima

Logika nam nalaže da u male akvarije idu male ribe. Dakle, počevši od dna, corydorasi i ancistrusi (vidi članak "čistaći za male akvarije"), najpopularnije živorotke (gupy, platy, molly, švert), te imenima iz ZOO trgovina: barbus tetrazona, neonka, te još neki oblici tetri.

Biljke u malim akvarijima

Javanska mahovina, vodena kuga (egeria densa) koja svojim brzim rastom iz vode odstranjuje štetne tvari, Cryptocoryna parva, Hydrocotyle Leucocephala...ili da vas ne opterećujemo s latinskim nazivima koje ionako velika Većina prodavača ne razumije, preporučujemo bilje koje je jednostavno za održavanje, nezahtjevno po pitanju CO2 i gnojenja, te koje ne raste preko 30 cm u visinu.

Ostali stanovnici malih akvarija

Puževe ne preporučujemo jer se vrlo brzo razmnožavaju, a kasnije njihov broj nije moguće kontrolirati Botiama jer u male akvarije ove ribe ne idu. Nikako za kontrolu puževa ne koristiti kemikalije!

Održavanje malih akvarija:

Važno!
Redovite izmjene pripremljene vode! (oko 20-30% svaki tjedan)
Prilikom izmjene vode oeistite filter u mlakoj vodi (najbolje akvarijskoj)!
Barem dva puta mjeseeno crijevom ili drugom za to predviđenom napravom usisajte neeistoae s dna!
Ne hranite ribe tako da viškovi hrane padaju po dnu!
Redovito se pridržavajte gore nevedenih uputa!

Uz malo mašte i mali akvariji se mogu lijepo složiti, te vam mogu pružiti mnogo zadovoljstva.
03.05.2011.

Karantenski akvarij - što je sve potrebno?

Kao što se za nogomet kaže da je druga najvažnija stvar na svijetu, tako se za karantenski akvarij kaže da je druga po redu najvažnija stvar u akvaristici. Svatko tko se upustio u ovaj hobi sigurno nije prve dane svoje akvarističke karijere razmišljao o sporednom tanku za liječenje i promatranje sumnjivih, moguće zaraženih riba. Kao što se svaki sanjar probudi prije ili kasnije u bolnoj i realističnoj stvarnosti, tako čete i vi ako već niste. Ja sam prvi puta počeo razmišljati o takvom tanku onog trenutka kada sam na svom tada još novo kupljenom sijamskom borcu – Betta splendens (Siam – današnji Tajland) ugledao sumnjivu točkicu. Točkica me asocirala na jednu od bolesti pa sam ribu odmah izdvojio kako ne bi došlo do epidemije drugih riba u akvariju.
U nedostatku opreme i znanja riba se je našla u improviziranoj karanteni. Improvizacija se uvijek svodi na jednostavna rješenja kao što su čaše, boce , posudice i druga pomoćna sredstva koja u tom trenutku imate pri ruci. U ovom hobiju se ljudi često služe improvizacijama jer ona uvijek donosi stanovito zadovoljstvo i vaš novčanik ostaje deblji, ali kao što svaka medalja ima dvije strane niti ova nije jednostrana. Karantenski akvarij je poslije filtera i još neke opreme zadnja stvar na kojoj se treba štedjeti iz razloga što on nekada predstavlja prvu i zadnju crtu obrane od bolesti.

Prvu, zato što netko tko već ima deset ili više riba u akvariju, ne bi nikako trebao ugrožavati njihovo zdravlje tek pridošlom ribom koja nije prošla barem jednotjednu karantenu, svi dobro znamo da su nove ribe potencijalni bolesnici što zbog stanja u kojem su držane dok ih niste kupili što zbog stresa koji uvjetuje pad imunološkog sustava i pogoduje razvoju raznih bolesti.

Drugu, zato što kada ne znamo pravilno dijagnosticirati bolest najbolje je ribu odmah odvojiti. Ovo govorim prvenstveno jer se može dogoditi da se bolest ne prenosi putem vode ali ukoliko riba ugine u noćnim satima, do jutra dok je uočite i izvadite postoji velika mogućnost da će je druge ribe gricnuti i tako se zaraziti putem probavnog sustava.

Nadam se da vam je ovo bilo dovoljno kako bi shvatili važnost ovog sporednog akvarija.
Ukoliko jest idemo na naslovno pitanje, što vam je sve potrebno za formiranje jednog takvog akvarija?

Napravit ćemo pretpostavku da nemate uvjeta, znanja, sposobnosti, slobodnog vremena i volje da se zabavljate sa projektima Uradi sam( D.I.Y. - eng. Do it yourself ) te ste odlučili napraviti spisak opreme kako bi stekli uvid koliko će to stanjiti vaš novčanik.

Krenimo redom:

1. Stakleni tank

Dimenzije i volumen su proizvoljne, najčešće su uvjetovane slobodnim prostorom i vrstom ribe koju imate u svom oglednom akvariju.
Novac sigurno nije dobar izgovor za uzimanje tanka male litraže jer vas na cijeli trošak nekoliko desetaka kuna neće spasiti a ostavili ste si manevarskog prostora ako se u skorom vremenu odlučite u ogledni akvarij staviti neku ribicu koja zahtjeva veći ili dublji akvarij.
Preporuka bi bila akvarij od 20 - 30 L. Razloga je više, navest ću samo nekoliko. Uzmete li preveliki akvarij trošiti čete dosta lijeka koji su uglavnom u tekućem stanju pa se doziraju ovisno od same litraže tanka. Uzmete li premali akvarij imat čete problema sa drugom opremu koju još morate osigurati za ovaj akvarij.

Cijena gotovih staklenih tankova koje možete kupiti u našim trgovinama koje prodaju takvu opremu znatno varira, imajte na umu da vas cijena po litri može stajati od 2 – 5 kuna.
To su astronomske razlike, pogotovo ako uzimate tank veće litraže.

2. Grijač sa termostatom

Ovdje je bitno naglasiti da se pazi na jačinu grijača, svaki Grijač na kutiji ima specifikaciju na kojoj se obično nalazi podatak za kolike litraže je predviđen. Ukoliko ne naiđete na takav podatak koristit će vam informacija da Grijač mora zadovoljiti pravilo koje glasi 1W/1L, ili u prijevodu: vaš Grijač mora imati Wata (W – jedinica za snagu) koliko vaš akvarij ima litara.
To nije pravilo koje je pisano u kamenu ali ako već morate imati odstupanja neka to bude u korist grijača, tj. bolje da je Grijač nešto jači ( ne previše!!) nego slabiji. Pitate se zašto? Ukoliko je Grijač nešto jači nego što bi trebao biti po gore danoj formuli prije će zagrijati vodu na željenu temperaturu te će se isključiti, zato ste i kupili Grijač sa termostatom, no ukoliko je Grijač znatno slabiji nego što je to predviđeno litražom, on će čitavo vrijeme grijati vodu a neće je dovesti do željene temperature. Kod karantenskog akvarija vas to ne mora brinuti jer je najslabiji Grijač koji možete kupiti 25W, to je ujedno i Grijač koji većina ima u svojim karantenama. Također bi bilo zgodno kupiti Grijač sa plastičnom zaštitnom rešetkom.
Ako ste misli da čete uštedjeti upravo zato što kupujete Grijač najmanje snage na tržištu prevarili ste se, naime cijena grijača od 25W je približno jednaka cijeni grijača od 150W, nije rijetkost da cijena ovog slabijeg premaši cijenu ovog mnogostruko puta snažnijeg grijača.
Ako mislite kako to nema logike razmislite ponovno, naime u oba grijača se nalazi identičan materijal i dijelovi, razlike su minimalne, upravo zato i razlika u cijeni nije različita onoliko koliko mi mislimo da bi trebala biti. Također morate imati na umu da određene vrste grijača koje se više prodaju i izrađuju u većim količinama imaju i prihvatljiviju cijenu, zbog toga postoji ona vama toliko nelogična razlika u cijeni slabijeg grijača.

Zavisno od vremena, mjesta kupnje i proizvođača morat čete izdvojiti od 70 do čak 150 Kn.
Navest ću neke proizvođače čije grijače možemo naći na policama gotovo svih naših trgovina akvaristićke opreme: Tetratec, Aquarium systems Wisi therm, Nathura Reff, Sera, Eden itd.…

3. Termometar

Postoji nekoliko vrsta termometara koji se koriste u akvaristici, za ovaj tip akvarija vam može biti dostatan i onaj kojeg obično viđate po trgovinama gdje kupujete vaše ribe. Riječ je o termometru koji je izrađen od tekućih kristala i lijepi se izvana na staklo akvarija. Što je staklo tanje to je ova vrsta termometra preciznija.
Moja preporuka je stakleni termometar čiji se rad zasniva na bazi alkohola ili žive, ne razlikuje se bitno u cijeni od gore navedenog a imate mogućnost preciznije kontrole temperature te ga po želji možete premještati na različite dijelove akvarija. Montira se kao i većina opreme u akvaristici gumenim priljepcima koji se na principu vakuuma zalijepe na unutrašnje staklo.

Cijena ovog komada opreme kreće se između 7 – 12 kuna.

4. Filter

Preporuka bi bila da za ovu vrstu akvariju svakako uzmete neki od spužvastih filtera koji su pokretani zračenom pumpom. Prednost ovog filtera jest ta što je jednostavan za detaljno dezinficiranje, lako se rastavlja u samo nekoliko poteza, veličina se može prilagoditi zavisno od veličine akvarija. Njegova mana je svakako ta što je prejednostavan( mala površina medija tj. spužve koja je ujedno i jedini filtracijski medij ) da bi bio učinkovit u bilo kojem akvariju osim karantenskog i mrijesnog gdje je gotovo nezamjenjiv.
Pretpostavka je da zračnu pumpu već imate te da je koristite u svom oglednom akvariju. Ako je tako nećete morati kupovati novu zračnu pumpu niti postojeću seliti kraj drugog akvarija. Rješenje je krajnje jednostavno, potrebno je samo kupiti razdjelnik za zrak koji ima regulaciju te stoper ukoliko ga već nemate. Razdjelnik na sebi mora obavezno imati regulaciju inače nećete moći dobiti opticaj zraka na oba izlaza budući da će sav zrak otići linijom manjeg otpora. U praksi bi to značilo da ukoliko ste na jedan izlaz razdjelnika koji nema regulaciju protoka spojili crijevo sa poroznim kamenom koji aerizira vaš ogledni akvarij a na drugi izlaz ste spojili filter za karantenski akvarij, sav zrak će otići u pokretanje filtera a vaš ogledni akvarij je ostao bez toliko simpatičnih mjehurića kojima se svi dive.

(Stoper – zaustavnik, mali plastični komad opreme koji ima male otvore sa obje strane ali dopusta prolaz zraka ili vode sa samo jedne kako ne bi došlo do neželjenog vračanja vode u zračnu pumpu prilikom nestanka električne energije.)


Cijena ovakvog filtera se kreće između 40 – 60 Kn, cijena stopera ako ga već nemate je oko 15 Kn, razdjelnik sa regulacijom oko 30 Kn.

U karantenski akvarij nije potrebno stavljati:

  • Prejake ( preskupe ) filtere – razlog tomu je što ribe u njima ne borave predugo vremena a zbog velike količine lijekova rade se velike izmjene vode. Također bilo koji drugi filter bi stvarao prevelika strujanja vode u manjim karantenskim akvarijima što bi dodatno uznemirivalo ribice.
  • Biljke – ovdje je razlog jednostavan ako spomenem da nema podloge zbog lakšeg održavanja čitave karantene. Ukoliko bi i držali biljku u košarici u kakvoj dolazi kad je kupite u trgovini, šanse da biljka preživi konstanto dezinficiranje je nikakva, a i sama činjenica da ova vrsta akvarija nema rasvjete je sasvim dovoljan razlog da izostavite floru iz ove priče.
  • Dodatnu aerizaciju – sama činjenica da je akvarij dosta mali i da pravilno namješteni spužvasti filter dovoljno buaka površinu vode nameće se zaključak da je porozni kamen i još jedno crijevo koje dovodi zrak višak u ovoj priči.
  • Sve ostalo što nije navedeno a imate u oglednom akvariju.

Korisni savjeti:

Opremu koju inače koristite po drugim akvarijima nemojte koristiti u kombinaciji sa karantenskim, štoviše nastojite da svaki akvarij ima svoj paket opreme za održavanje.
(Misli se na opremu koja se uranja direktno u vodu: hvataljke, različiti štapovi za obrezivanje bilja i čišćenje dna itd.…)

Nastojite uvijek pri ruci imati barem osnovne lijekove koji se najčešće koriste u liječenju ribica kako ne bi u nezgodno vrijeme morali tražiti lijek po dućanima.

U karantenskom akvariju ostavite više slobodnog prostora od površine vode do vrha staklenog tanka kako se ne bi desilo da pojedina riba iskoči, ipak se ovdje uglavnom radi o otvorenim akvarijima.

Nakon svake bolesti potrebno je detaljno dezinficirati opremu i cijeli karantenski akvarij, o tome možete više pročitati u mom članku o dezinfekciji opreme u akvaristici.
02.05.2011.

Aklimatizacija nove ribe

Aklimatizacija nove ribe

Svi mi koji već imamo ribe u akvariju i oni koji će tek kupiti svoju prvu, trebali bi znati postupak koji omogućuje ribi da sa što manje stresova dođe u svoj novi dom. Ukratko ću se osvrnuti na sam transport vašeg novog kućnog ljubimca. Pretpostavimo da je trgovac dućana u kojem ste kupili ribu obavio dobar posao, to bi značilo da je u vrećicu kakve se obično koriste za transport riba stavio vašu novu ribu pazeći da kad se ona zatvori omjer vode i praznog prostora za zrakom mora biti 2:1 u korist zraka. Ovo je važno ukoliko ćete svoju ribu transportirati dugo vremena jer se količina rastopljenog kisika u vodi brzo potroši, pogotovo ukoliko ste kupili više riba i sve dobili u jednoj vrećici što je u praksi čest slučaj.
Ukoliko vam prodavače nije ribu stavio u originalnu vrećicu koja je napravljena za transport riba pa ima oble ćoškove tada pripazite na same ćoškove vrećice kako vam se ne bi dogodilo da ako je ribica manja završi u samom kutu vrećice nagnječena. Nekoliko puta sam kupovao u pojedinim domaćim trgovinama gdje sam ribu znao dobiti u najobičnijoj vrećici za duboko zamrzavanje, tada ukoliko je trgovac dobar i drži do prodane ribe zalijepiti će ćoškove vrećice selotejpom kako bi vrećica dobila oble rubove. Da bi se smanjio stres prilikom transporta ribe, poželjno je ribu staviti u neku torbu ili tamnu vrećicu te je nastojati ne izlagati prevelikoj razlici u temperaturi. Ovo je veoma važno ukoliko kupujete ribu u zimi ili ljeti jer oba godišnja doba imaju ekstremne temperature, ako uzmete u obzir da ste ribu dobili u možda 2 litre vode koja se ljeti jednako brzo ugrije i još brže ohladi u zimi.

Nakon 1-2 sata vožnje javnim prometom napokon stižete kući, nestrpljivi jedva čekate da vaša nova riba zapliva prostranstvima vašeg akvarija. Ovo je trenutak kojem treba posvetiti pažnju kako ne bi sutra tu istu ribu morali vaditi hvataljkom sa dna i bacati u odvod. Riba je već samim transportom i truckanjem amo tamo dovoljno izbezumljena pa je prvo treba zajedno sa vrećicom staviti u vodu tj. vaš akvarij kako bi došla sebi i kako bi se temperatura vode u vrećici izjednačila sa temperaturom vode vašeg akvarija. Nakon otprilike 15 minuta temperature vode su se izjednačile te je sada vrijeme da lagano otvorite vrećicu u kojoj se nalazi riba. Tako otvorenu vrećicu pokušajte zakvačiti za rub akvarija, nemojte da voda iz vrećice dođe u vaš akvarij jer je potencijalno lošija od vaše i moguće da zbog velike količine ribe i malog prostora u kojem se drže ribe u dućanu ima u njoj bakterija i bolesti. Ako ste je uspješno zakvačili za rub akvarija u vrećicu usipajte malo vode iz akvarija kako bi se riba postepeno priviknula na tvrdoću i Ph vode vašeg akvarija koja se barem malo razlikuje od one u kojoj je riba boravila dok je niste kupili. Postupak sa sipanjem vode bi bilo poželjno ponavljati u pravilnim razmacima od 10 – 15 minuta kroz vrijeme od 1 sata, na taj način čete barem malo smanjiti šok koji riba doživljava masovnom izmjenom vode. Također smanjili ste mogućnost da dođe do najčešće bolesti koja se javlja prilikom dolaska novih riba u akvarij Bijelih točkica (Ichthyophthiriasis – najčešće uzrokovana stresom, velikim razlikama u sastavu vode i temperaturi iste. )Nakon što ste obavili gore opisani postupak vrijeme je da se riba napokon nađe u vašem akvariju, polako uronite hvataljku u vrećicu te je nastojite što nježnije primaknuti ribi kako je ne bi uznemirili. Poene li je riba izbjegavati a najvjerojatnije hoće nemojte je loviti naglim pokretima kako je ne bi prikliještili uz rub već joj lagano smanjujte manevarski prostor kao bi se na kraju sama našla u vašoj mreži. Kada je imate u mreži lagano je izvadite iz vrećice te hvataljku uronite u vaš akvarij, pustite ribu da sama ispliva. Nikako nemojte ribu istresati iz mrežice u akvarij kao vreću krumpira. Ukoliko već imate nekih riba u akvariju nastojite im baciti malo hrane kako bi im zaokupili pažnju dok se nova ribica ne smjesti u svom novom staništu. U suprotnom bi vam se moglo dogoditi da sve ostale ribe poenu natjeravati pridošlicu.

Evo da ukratko ponovimo faze koje smo prošli:
  • Pravilan transport ribe
  • Prilagodba ribe na temperaturu vode akvarija
  • Prilagodba ribe na sastav i kakvoću vode akvarija
  • Pravilno premještanje ribe iz vrećice u akvarij
Pitate se da li se toga morate pridržavati kako bi riba ostala živa i zdrava prilikom preseljenja, odgovor je ne morate, ovo nije garancija da će riba preživjeti transport i premještanje u novu okolinu ali joj ovim postupcima svakako povećavate šansu da u tome uspije. Ako vam to nije dovoljno spomenuti ću vam razgovor koji sam imao putem Interneta sa jednim uzgajivačem riba iz SAD-a, naime čovjek me uvjeravao kako ovaj dio posla shvaća veoma ozbiljno budući da za mrijest nabavlja skupe i rijetke ribe. Upravo zbog ovih razloga ne može si dopustiti ugibanje istih.

Puno sreće sa vašim ribama i ne zaboravite, njihov život ovisi o vama.

Korisni savjeti:


Zbog financijske isplativosti većina prodavača u vrećice sa kupljenom ribom ne sipaju nikakva sredstva za smanjenje stresa kod riba, što ne znači da vi ne možete uzeti sa sobom malu bočicu sredstva pod nazivom Aqutan od Sere kojeg čete prije nego prodavače zatvori vrećicu usipati u vodu sa novom ribom kako bi riba bolje podnijela transport.
02.05.2011.

Dezinfekcija opreme u akvaristici

Dezinfekcija opreme u akvaristici

Svi mi koji smo se na ovaj ili onaj način našli u ovom hobiju imamo s vremena na vrijeme potrebu da napravimo dezinfekciju opreme. Kad kažem opremu onda mislim ne samo na ono što se nalazi u akvariju kao npr. dijelovi filtera, vodene pumpe, grijači već i ono što povremeno ide u naš akvarij i čime se služimo u svakodnevnom održavanju naših vodenih tankova.(mrijestilice, hvataljke, oprema za podrezivanje biljaka, razna crijeva, magneti itd..) Dezinfekciju je moguće obaviti na nekoliko načina. Najpoznatiji su svakako ocat koji koristimo za pranje novih tankova te hipermangan koji koristimo za dezinfekciju opreme općenito.
Ocat sam po sebi ima nekoliko nedostataka kao što su njegova cijena i miris ali je u pojedinim slučajevima naprosto neizbježan. Zamislite da ste upravo dobili novi 300L tank i da ga želite dezinficirati prije puštanja u rad. Ovdje je svakako najpovoljnije i najjednostavnije na jednu spužvu nanijeti ocat, stisnuti je da ga upije i tom spužvom obrisati stakla novog tanka koja ćete potom dobro isprati vodom kako ne bi prilikom startanja akvarija došlo do neželjenog utjecaja na floru i faunu.

Kada se radi o dijelovima opreme koji su manji ne bi bilo isplativo trošiti ocat da se oprema u njemu dezinficira (čitaj okupa). Također trebala bi nam velika količina da zatopimo određenu opremu. U takvim slučajevima se koristi hipermangan, dezinfekcijsko sredstvo koje služi za ispiranje rana. Može se kupiti u svakoj ljekarni po veoma povoljnoj cijeni koja se kreće u rasponu od nekoliko kuna. Cijena uglavnom zavisi od veličine pakiranja. Hipermangan najčešae dolazi u jako malim kutijicama ali ima iznimaka i većeg pakiranja. Nemojte se zanijeti pa kupiti ogromno pakiranje jer i ovaj proizvod kao i svi drugi imaju svoj rok trajanja. Hipermangan dolazi u obliku jako sitnih kristala koji u dodiru sa vodom prave otopinu ljubičaste boje svjetlijih ili tamnijih nijansi što zavisi od jačine tj. količine hipermangana koju ste stavili. Dobro je znati da ne treba pretjerivati jer već i relativno mala količina hipermangana će napraviti dovoljno jaku otopinu koja će uspješno riješiti sve ono neželjeno na vašoj opremi u roku od jednog sata.
Ovo prvenstveno treba imati na umu kada se radi o dezinfekciji biljaka. Bolje da je otopina slabija pa da djeluje duže vremena nego da je jaka pa da djeluje kraće. Jakom otopinom hipermangana možete trajno uništiti svoje biljke što naravno nećete vidjeti na prvi pogled ali će to rezultirati truljenjem biljke. Također treba imati na umu da kada biljku potapate u otopinu korijen svakako ostavite van otopine kako se ne bi desilo da biljka preko korijena upije otopinu. Biljkama je dovoljno 5-10 minuta u blagoj otopini kako bi biljka bila spremna da čista dođe u svoj novi dom tj. vaš akvarij.

Često je teško naći posudu dovoljno veliku da u nju stane komad opreme a da je poslije možete baciti ako dođe do neželjenog bojanja rubova ili cijele posude, ja najčešće koristim stakleni tank volumena 10 L. Prednost staklenog tanka jest ta da na njemu neće ostati boja od hipermangana, a mala zasjenjenja na staklu se ispiru već i toplim mlazom vode. količina hipermangana koju stavljam je ekvivalentna količini soli koju između prstiju stavljate kad solite neko jelo. Kao i kod pripreme jela tako i ovdje vrijedi pravilo prema vlastitom ukusu i želji, kako god radili radite u granicama jer preslaba otopina može neučinkovito obaviti posao dok vas prejaka može stajati vašeg bilja.

Važno:

Hipermangan je sredstvo koje ima osobinu bojanja materijala koji su porozni pa nemojte pokušati dezinficirati: šljunak, različito kamenje, panjeve iz akvarija itd.…

Za opremu se ne morate bojati jer plastika na sebe ne preuzima boju otopine ako je natapana relativno kratko vrijeme 1-2h, dođe li do bojanja opreme možete oprati opremu vrućom vodom i spužvom.
02.05.2011.

Mikro i makroelementi

Mikro i makroelementi

KEMIJSKI ELEMENTI POTREBNI ZA ZDRAV RAST BILJA
(prema: Peter Hiscock: Encyclopedia of aquarium plants)

Za zdrav rast bilja u akvariju potrebno je upoznati se s ulogom kemijskih elemenata koje biljke iskorištavaju u akvarijskoj vodi. Ovdje možete pročitati malen vodič kroz kemijske elemente koje biljke neprekidno crpe kroz korijen i kroz svoje lišće. Za svaki je element opisano u kojem je obliku on iskoristiv biljkama i u kojoj se mjeri i za što koristi. Većina biljaka životarit će u akvarijima bez dostatne rasvjete, bez hranjive podloge i bez nadohranjivanja, tj. bez prignojavanja. Međutim, ako želimo da nam akvarij zablista u punom sjaju moramo biljkama osigurati optimalne uvjete rasvjete, temperature i kemijski balans tvari kojima biljke stvaraju hranu potrebnu za razvoj.


Nutrijenti (kemijski elementi koje biljke koriste za stvaranje hrane) općenito se mogu podijeliti na dvije velike grupe; makronutrijente i mikronutrijente. Za svaki se pojedini element navodi njegov hrvatski naziv, a u zagradi kemijski simbol, latinski naziv i engleski naziv (engleski je dodan zbog literature ili internetskih informacija koje su većinom na engleskom).

MAKRONUTRIJENTI (makroelementi)
- elementi koji su potrebni živim bićima (biljkama, životinjama, čovjeku) u većim količinama; uglavnom se koriste za izgradnju biljke, kao strukturalna komponenta stanice, proteina i masti

KALCIJ (Ca, lat. calcium, eng. calcium)
Kalcij je vitalni element koji biljke koriste za izgradnju stanične membrane te za permabilnost (propusnost) stanice. Može aktivirati i pojedine enzime. Ako koristimo kišnicu za izmjenu vode ili kod filtriranja obrnutom osmozom može doći do manjka kalcija. Zato valja dobro razmisliti o savjetima vezanim uz filtraciju i izmjenu vode. Voda iz pipe (pipovača) vrlo često sadrži dovoljne količine kalcija za većinu bilja tako da je dodatno unošenje tog elementa u vodu nepotrebno (dodavanjem kalcija povećava se karbonatna tvrdoća vode). Biljke tvrdih voda vjerojatno će zahtijevati i dodatno unošenje kalcija, ali to ovisi o tvrdoći pipovače. Mnoge šljunčane i pijeskovite podloge (osim onih kvarcnih) te stijene vapnenačkog porijekla sadržavaju nešto kalcija. Istodobno s unošenjem kalcija u vodu i povećavanjem tvrdoće treba biti oprezan jer se s povećanjem tvrdoće smanjuje mogućnost zakiseljavanja vode putem unošenja CO2.

VODIK (H, lat. hydrogenium, eng. hydrogen)
Vodik se uglavnom crpi iz vode (H2O), većinom kao gradivni element za ispunjavanje stanice, kao potporanj te za transport tvari kroz biljku. Potpuno je jasno da je vodik iz akvarijske vode dostatan i ne zahtjeva dodavanje.

UGLJIK (C, lat. carboneum, eng. carbon)
Ugljik čini između 40 i 50 % biljkine «suhe» strukture. Primarno se koristi kao gradivni element i to ne samo u bilju, već u svim živim bićima. Ugljik je element koji se najviše troši. Biljke ga dobivaju iz ugljikovog dioksida (CO2) koji proizvode ribe disanjem ili koji se dodaje u akvarijsku vodu putem CO2 reaktora. U procesu fotosinteze iz CO2 se dobija kisik (O2) koji se (iako treba i biljkama) izlučuje kao «otpadni produkt» tog procesa. Ugljik se ugrađuje u strukturu biljke u obliku glukoze. Biljke trebaju puno više ugljika nego kisika.
Vodena je površina mjesto gdje se događa izmjena plinova; koncentracija plinova u vodi i u atmosferi na površini se pokušava izjednačiti. Kako je CO2 plin, a biljke ga trebaju u puno višoj koncentraciji nego što to dozvoljavaju njegove normalne atmosferske razine, u akvarij je potrebno dodavati ugljikov dioksid. Izmjena plinova između atmosfere i akvarijske vode pojačava se mreškanjem površine (povećava se površina vode) – zato je kod biljnih akvarija nepoželjno aerirati vodu ili mreškati površinu vode jer se time gubi dragocjeni CO2 iz vode. Ako ga dodajemo u vodu, vrlo je važno koristiti staklenu spiralu ili plastične ljestve za otapanje ovog plina.
U prirodi se ugljikov dioksid stvara disanjem riba (životinje) i raspadom organskog otpada pomoću bakterija.
Biljke ugljik uzimaju i kroz korijen i kroz lišće i to recikliranjem udahnutog CO2 ili raspadom bikarbonata u vodi. Najiskoristiviji je onaj otopljen u vodi koji se prima kroz lišće, iako je najveća koncentracija ovog spoja u podlozi (zbog organskog raspadanja). Valja posebno napomenuti da je za sve biljne akvarije i bez obzira na jačinu svjetlosti poželjno dodatno unošenje CO2 koji pomaže rastu bilja i borbi protiv nepoželjnih algi (pogotovo je efikasan protiv "crne čupave alge" BBa).MAGNEZIJ (Mg, lat. magnesium, eng. magnesium)
Ovaj je element od velike važnosti za bilje i ima mnoge funkcije. Jedan je od osnovnih sastojaka klorofila (osnovnog biljnog pigmenta) i enzimski aktivator (proizvodnja masti, ulja i škroba). Magnezij je sastavni dio tvrde vode i to u razmjernom odnosu s kalcijem. Kalcij i magnezij daju vodi njenu tvrdoću.
Ako u akvariju korsitimo hranjive ili zemljane podloge one vrlo često sadržavaju magnezij koji polako otpuštaju u akvarijsku vodu. Dodatno se Mg može unositi u akvarij putem tekućeg gnojiva namijenjenog za akvarije s mekanom vodom. Mnoga tekuća gnojiva sadrže MgSO4 (magnezijev sulfat ili gorka sol ili epsomit) koji namiruje potrebe i za magnezijem i za sumporom. Previsoka razina Mg u vodi uzrokuje smanjenu potrošnju drugih nutrijenata (pogotovo kalija).
Idealna razina: 5 – 25 mg/l

DUŠIK (N, lat. nitrogenium, eng. nitrogen)
Dušik je biljkama potreban za brzi rast i zdravlje. Najviše se koristi u proizvodnji proteina i nukleinskih kiselina i sačinjava 1 do 2 % biljkine «suhe» strukture. Bilje ga ne iskorištava u čistom plinovitom obliku (N2), nego kao amonijak (NH3), amonij (NH4+), nitrit (NO4-) i nitrat (NO3-). Većina biljaka koristi dušik u obliku amonija i nitrata. Amonij je potreban za sintezu proteina i za biljku je zgodniji izvor dušika jer se nitrati u biljci moraju pretvarati u amonij i pri tom se troši dragocjena energija.
Amonij u akvariju proizvode ribe (fekalije) i raspadnuta organska tvar u podlozi. Nitrificirajuće bakterije u biološkom filteru i podlozi tada amonij pretvaraju prvo u nitrite, zatim u nitrate. Istovremeno i biljke uzimaju amonij iz vode i na neki se način «natječu» s nitrificirajućim bakterijama za amonij. Bez obzira na to, ni u kom slučaju nije uputno pokušavati smanjivati razinu biološke filtracije kako bi se biljke prije bakterija dočepale amonija. U mekanoj, blago kiseloj vodi amonij nije opasan, ali čim se pH digne iznad 7 (tvrda voda) amonij se pretvara u amonijak koji je toksičan i za ribe i za bilje pa tu biološka filtracija igra vrlo važnu ulogu.
U tvrdoj vodi bilje puno više troši nitrate od amonija. Riblje fekalije u najvećem dijelu zadovoljavaju potrebe bilja za nitratima, no oni se mogu dodavati putem tekućeg gnojiva s nitratima. Svejedno, potrebno je pripaziti na razinu nitrata u vodi jer previsoka razina može štetiti i ribama i bilju. Nitrati se mogu dodavati u obliku tekućeg gnojiva s makroelementima ili putem spoja KNO3 - to preporučamo samo iskusnijim biljnim akvaristima.
maksimalna razina nitrata: u gusto zasađenim biljnim akvarijima može i do 30 ppm-a
KISIK (O, lat. oxygenum, eng. oxygen)
Kisik bilje iskorištava preko tri kemijska spoja – O2 (kisik), H2O (voda), CO2 (ugljikov dioksid). Kisik je jedan od osnovnih gradivnih elemenata biljne stanice i korišten je u fotosintezi (i kao ključni element za kemijske reakcije i kao otpadni produkt). Biljke ga većinom crpe kroz korijen i tijekom disanja. U svojoj strukturi imaju mnoge kanale kojima se kisik provodi kroz cijelu biljku, ali i do korijena gdje se otpušta u podlogu i kombinira s ugljikom i organskim elementima stvarajući CO2 koji se otpušta u vodu i koristi pri fotosintezi. Otpuštanje kisika oko korijena sprečava stvaranje anaerobnih uvjeta u podlozi koji štete korijenovom sustavu.
Ipak, biljke ne vole vodu zasićenu kisikom i koriste samo malen udio rastopljenog kisika u vodi. U uvjetima visoke koncentracije kisika u vodi većina nutrijenata (pogotovo željezo) spaja se s kisikom i postaje prevelika da bi ih biljke iskoristile. Visoke razine kisika u vodi sprečavaju iskoristivost ostalih vitalnih nutrijenata u dovoljnim količinama. Zato se ne preporuča aeriranje biljnih akvarija pomoću zračne pumpe i raspršnog kamena, tj. "mreškanjem" površine vode i pojačanom izmjenom plinova akvarijske vode s atmosferskim plinovima.
Za vrijeme noći (kad nema fotosinteze) razina kisika u vodi opada jer biljke koriste kisik za stanično disanje.FOSFOR (P, lat. phosphorus, eng. phosphorus)
Ovaj je makroelement potreban za transfer energije (ATP, NADP) i važan je sastojak genskih struktura, enzima i membranskih fosfolipida. Od velike je koristi pri stvaranju zdravog korijenja i formiranja cvijeta. Fosfor se crpi preko korijena u obliku fosfata (PO4-) koji je puno prisutniji u supstratu nego u akvarijskoj vodi. Fosfat će reagirati s metalnim oksidima (željezovim-oksidom) u vodi, stvarajući neiskoristive spojeve tipa željezo fosfat, zbog veće pokretnosti vode. U podlozi gdje nema toliko miješanja spojeva fosfati se ne spajaju toliko sa metalnim oksidima, a CO2 u podlozi ponekad raskida veze fosfata i metalnih oksida dopuštajući biljkama da iskoriste fosfate.
U akvarij se fosfati unose najčešće putem riblje hrane i rijetko kad ih nedostaje. Ipak se mogu dopunjavati tekućim gnojivom s fosfatima. Valja, međutim, pripaziti na razinu fosfata jer su oni okidač za alge.
optimalna razina fosfata: do 5 ppm-aKALIJ (K, lat. kalium, eng. potassium)
Kalij je vrlo važan makronutrijent – ključna je sastavnica biološkog sustava biljaka, korišten u sintezi proteina, otvaranju i zatvaranju stomate (pora), zaslužan za razvoj sjemenja, izgradnju korijena, otpornost prema bolestima i fotosintezu, enzimski je aktivator i regulator naboja. Nedostatak kalija uzrokuje opću slabost biljke, usporen rast i oslabljenu fotosintezu.
Kalij se iskorištava kao pozitivno nabijeni ion (K+) češće iz vode, rijeđe iz podloge (iako je koncentracija kalija puno viša u podlozi). Zahvaljujući zadržavanju kalija u podlozi olakšano je crpljenje amonija pomoću korijena. Pipovača sadrži premale količine kalija za bilje i potrebno ga je dodavati umjetnim putem (tekuća gnojiva, tabletice za korijenje ili hranjiva podloga).
SUMPOR (S, lat. sulphur, eng. sulphur)
Sumpor se koristi za proizvodnju aminokiselina, proteina i klorofila, a u dovoljnim je količinama dostupan u pipovači ili u hranjivoj podlozi. Sumpor bilje iskorištava u obliku sulfata (SO4 2-). Kišnica također sadrži relativno visoke koncentracije sulfata. Ako se kišnica upotrebljava za izmjenu vode u akvariju treba pripaziti jer u prvih nekoliko minuta kiše koncentracija sumpora je visoka – bolje je zato pričekati 5-10 minuta i onda početi skupljati kišnicu. U čistom obliku sumpor je izrazito otrovan i ne smije se dodavati u akvarij u velikim količinama.

MIKRONUTRIJENTI (mikroelementi, elementi u tragovima)
- elementi koji su potrebni živim bićima (biljkama, životinjama, čovjeku) u vrlo malim količinama; uglavnom se koriste za funkcioniranje stanice i aktivaciju enzima; važni za zdravlje biljaka

BOR (B, lat. borum, eng. boron)
Biljke bor apsorbiraju u obliku borata (borne soli BO3 3-), a potreban je za funkcioniranje stanične membrane, rast korijena, transport ugljikohidrata, metaboličku regulaciju i proizvodnju cvijeta. Tekuća gnojiva sadržavaju ga u obliku borata ili boraksa (natrij tetraborat), a prisutan je i u pipovači. Teško da ovaj element može manjkati u akvarijskoj vodi pa ga stoga nije potrebno dodatno unositi u vodu (osim kod filtracije obrnutom osmozom ili dodavanja destilirane vode).

ŽELJEZO (Fe, lat. ferrum, eng. iron)
Jedan od najvažnijih mikronutrijenata – koristi se za disanje, stvaranje enzima, i sintezu klorofila. Željezo se apsorbira i preko korijena i preko lišća. Kao nutrijent željezo je najkorisnije biljkama u obliku pozitivno nabijenog iona Fe 2+, iako u takvom obliku uz prisustvo kisika prelazi u oblik Fe 3+ koji je biljkama teže iskoristiv. Taj problem rješava kelatni oblik željeza (kelati su kompleksni heterociklički spojevi s metalima, tj. željezom koji sprečavaju oksidaciju i stvaranje velikih molekula neiskoristivih bilju). Najčešći kelatni oblik željeza je EDTA odnosno EDDETHMA koji polako otpušta ione Fe 2+ koji su bilju iskoristivi. Željezo je potrebno redovito dodavati u akvarijsku vodu i to u kelatnom obliku. Zahvaljujući željezu bilje ima lijepu zelenu ili crvenu boju. Previsoke količine željeza u vodi štete i ribama i bilju. Većina tekućih gnojiva s mikroelementima ima u svom sastavu dovoljnu količinu Fe u kelatnom obliku, ali željezo se može dodavati i posebno - svako tekuće gnojivo s kelatnim željezom (pa i ono za kućno bilje) moguće je koristiti u akvariju. Doziranje mora biti precizno jer je višak željeza opasan. Dodatno prignojavanje željezom preporučamo iskusnijim biljnim akvaristima.

KOLR (Cl, lat. chlorum, eng. chlorine)
Klor biljke iskorištavaju u obliku kloridnih iona (Cl-) i koriste za osmozu, ionski balans, i u fotosintezi. Klor je prisutan u dovoljnim količinama u pipovači čak i nakon tretiranja sredstvom protiv klora tako da taj element nije potrebno dodatno unositi u akvarij. U svakom slučaju, tretiranje pipovače sredstvom protiv klora i teških metala ne bi smjelo izostati.

NIKAL (Ni, lat. niccolum, eng. nickel)
Nikal se iskorištava u obliku iona (Ni 2+) u izrazito malim količinama za proizvodnju enzima ureaze. Ureaza katalizira hidrolizu karbamida (ureu) na amonijak i CO2. Nikal je prisutan u pipovači, zemljanoj podlozi i hranjivim podlogama u dovoljnim količinama. U većini akvarija ne postoji problem s balansiranjem koncentracije nikla – nije ga potrebno posebno dodavati.

BAKAR (Cu, lat. cuprum, eng. copper)
Bakar se iskorištava kao ion (Cu 2+) i iz vode i iz substrata iako se humidne kiseline iz substrata često spajaju s bakrom i drugim metalima čineći ga tako neupotrebljivim za biljke. Bakar je ključan dio enzima koji sudjeluju u disanju. Potreban je u vrlo malim količinama i nije ga potrebno dodatno unositi. Većina voda iz pipe sadrži količine bakra koje su i više nego dostatne za bilje, a ono ga iskorištava u dostupnim količinama – to znači da se može desiti i da se biljke prezasite bakrom. Rezultat je trovanje metalima što se očituje smeđim mrljama i raspadom tkiva biljke. Bakar se koristi kao osnovni sastojak kemijskih preparata za uništavanje algi i zato treba paziti s uporabom tih preparata. Ribe ne mogu podnijeti koncentraciju bakra višu od 0.02 ppm-a u vodi pa su biljke ključne u održavanju kvalitete vode jer će one apsorbirati metale iz vode.MANGAN (Mn, lat. manganum, eng. manganese)
Mangan se apsorbira kroz korijen i lišće kao ion (Mn 2+). Aktivira enzime korištene za produkciju klorofila i enzime korištene u fotosintezi. Potreban je u vlo malim količinama i prisutan u pipovači (većinom u dovoljnim količinama) i u većini tekućih gnojiva.

MOLIBDEN (Mo, lat. molybdaenum, eng. molybdenum)
Važan mikronutrijent za akvarijsko bilje. Sastavni je dio enzima koje biljke iskorištavaju za pretvorbu nitrata u amonij, enzima za sintezu proteina, važan je sastojak u tvrdoj vodi gdje je amonij vrlo malo prisutan ili ga uopće nema kao izvora dušika. Biljke iskorištavaju molibden u obliku molibdata (MoO4 2-). Prisutan je u pipovači, ali ga je potrebno dodavati kroz hranjivu podlogu, tabletice i tekuće gnojivo.

CINK (Zn, lat. zincum, eng. zinc)
Potreban za opće zdravlje biljke. Sastojak je mnogih enzima i dio klorofila. Cink se crpi kroz korijenje i kroz lišće kao ion (Zn 2+). U previsokim koncentracijama toksičan je i za ribe i za bilje. Prisutan je u pipovači, ali ga je potrebno dodavati kroz hranjivu podlogu i tekuće gnojivo.
30.04.2011.

Tetrazona

Tetrazone su slatkovodne ribe iz porodice šarana (Cyprinidae), a porijeklom je iz tropskih voda ostrva Sumatre, Bornea i Malajskog poluostrva, a prijavljeni su susreti sa ovom vrstom i u Kambodži. Tetrazone trenutno pripadaju rodu Puntius, ali su zbog velike morfološke sličnosti tokom prošlosti prebacivani iz roda u Barbus u rod Puntius i obrnuto. Vremenom su se raširile po većem dijelu Azije, tako da je danas vrlo teško odrediti prirodno stanište ove vrste. Sve vrste roda Puntius su omiljene akvarijumske ribe, a u Evropu su prvi put uneseni 1935. godine preko Hamburga. [1]

Opis [uredi]

U akvarijumskim uslovima dostiže maksimalnu dužinu od 6 cm. Tijelo je spljoštenih bokova i visoke grbe. Na gornjoj usni imaju četiri mala brčića. Boja tijela pokrivenog krupnim krljuštima je žutozlatne osnove. Tijelom se protežu četiri vertikalne pruge crne ili zelene boje, po kojima je riba dobila ime (tetra - četiri). Korijen leđnog peraja je tamnozeleno ili crno, a pri vrhu prelazi u purpornocrvenu boju. Peraja su crvena, sa izuzetkom žutih trbušnih peraja. Na mužjakovom repnom peraju ističu se crvene žbice. Spolni dimorfizam je očit. Boje mužjaka su intenzivnije od ženkinih, naročito za vrijeme udvaranja i mrijesta. Ženke su uvijek veće od mužjaka i šire u struku. Tetrazone na gornjoj usni imaju četiri mala brčića.

U akvarijumu [uredi]

Za gajenje u akvarijumu traži temperaturu vode od 20 do 26 °C. Idealna voda je tvrdoće između 10 i 12° gradi, pH je neutralan, a voda je bogata kisikom. [2] U njihovom prirodnom staništu, relativno malim barama, dolazi do naglih promjena hemizma vode, što je navelo tetrazone da se prilagode preživljavanju u raznim nepovoljnim uslovima. Tetrazonama godi češće mijenjanje 1/4 akvarijumske vode. Tetrazone su vrlo temperamentne i živahne ribe. Da bi se u potpunosti uživalo u njihovim igrama, potrebno im je pružiti dovoljno dugačak akvarijum, sa dovoljno zasađenim prostorima za skrivanje i otvorenim prostorima za plivanje. Jako su društvene ribe i svoje čari pokazuju samo ako se drže u grupama od minimalno 6 primjeraka. Tetrazone plivaju zbijene u jatima, uglavnom sredinom akvarijuma, ganjajući jedna drugu i bezazlene čupkajući drugim tetrazonama peraja.

Tetrazone mogu predstvaljati problem u društvenim akvarijumima u kojima se drže ribe dugih, velastih peraja. Naime, tetrazone imaju običaj juriti te ribe i i grickati im peraja dok ih skroz ne ogole. To se rješava jednostavno odvajanjem tetrazona od tih vrsta (sijamski borac, skalar, guppy) ili dodavanje još tetrazona, koje bi jedna drugoj međusobnom igrom mogle odvući pažnju sa drugih riba. Napadat će sve bolesne ribe, kojima ribe velastih peraja liče zbog slabije pokretljivosti, ali će se izvrsno slagati sa svim živahnim ribama: zebricama, paleatusima, ksifoima i sličnim ribama. Čak će pokušati oformiti jato sa botijama, koje liče na tetrazone zahvaljujući svojim vertikalnim prugama. Hrane se crvićima, račićima i biljnom hranu, a u akvarijumu prihvataju sve vrste kupovne hrane. Tetrazone se nakon hranjenja povlače u uglove akvarijuma i zauzimaju nepomičan dijagonalni položaj, sa glavom okrenutom prema dole. Ova navika često uznemiri akvariste koji nemaju iskustva sa ribom. Nisu proždrljive, ali će rado jesti mladunce živorotki.

Mrijest [uredi]

Tetrazone postaju polno zrele krajem prve godine života, ali, zavisno od ishrane, neke jedinke mogu dostići polnu zrelost već sa 5 mjeseci starosti. Za uspješno razmnožavanje tetrazona neophodno je matične ribe držati u mehkoj vodi temperature 23 °C. Mrijest treba pokušati samo sa najboljim primjercima riba. U mrijesnu kondiciju se dovode hranjenjem isključivo živom hranom, dobro očišćenim tubifeksom ili krupnim dafnijama. Ribe se stimuliše na mrijest zagrijavanjem vode na 26 °C i obogaćivanjem vode kisikom pomoću vazdušne pumpe. [3] Ženka na mehkolisno bilje polažu 300 do 600 komada ljepljive, tamnožute ikre, preko koje mužjak posipa mliječ. Roditelji će pojesti svu ikru ukoliko se ne odstrane iz mrijesnog akvarijuma. Mrijest traje do 3 sata, a inkubacija 24-30 sati. Mladi propliva poslije 3-4 dana i već je spremna hraniti se tek izvaljenim ličinkama morskog račića po imenu artemija. Pri hranjenju živom hranom mladunci će dobiti boje i odlike odraslih riba već nakon 30 dana.

Odgojena su dva glavna varijeteta tetrazona: zelena tetrazona i žuta tetrazona, uz svijetlu albino formu. Kod zelenih tetrazona pruge su neprimjetne, dok se kod žutih prepoznaju po nešto tamnijoj nijansi žute.

30.04.2011.

Zlatna ribica

Zlatna ribica je slatkovodna riba iz porodice šarana (Cyprinidae) i jedna od prvih domestificiranih riba, koje su još i danas popularne među akvaristima. Glavni predstavnik roda Carassius i ujedno najraširenija vrsta, Carassius auratus, masovno se gaji u ribnjacima i u privredno-prehrambene svrhe.

Zlatni karasi su prvobitno naseljavali vode Koreje, Kine i Japana, odakle su se brzo raširile po cijelom svijetu. U Evropu su unesene još sredinom 18. vijeka, a uspješno razmnožavanje u akvarijumima počinje krajem 19. vijeka. Vrstu je prvi put opisao švedski naučnik, Carl von Linné, 1758. godine.

Zlatne ribe su u akvaristici popularne kao početničke ribe. Za njih se vežu jedne od najvećih zabluda kada su u pitanju kućni ljubimci, te zbog toga i pate. Najčešće se drže u staklenim ili plastičnim kuglama, bez odgovarajućeg pročišćivača vode ili vazdušne pumpe, iako su šarani ribe kojima je to najviše potrebno, imajući na umu njihov brz metabolizam i potrebu za velikim količinama kisika u vodi. Kao posljedica ovog držanja, zlatne ribe u zatvoreništvu prežive od šest do osam godina, što je malo u usporedbi sa ribama kojima se omoguće normalni životni uslovi, a koje tada mogu živjeti i do pedeset godina.

30.04.2011.

Gupi

Guppy (gupi), naučnim imenom Poecilia reticulata, je slatkovodna riba iz porodice živorortki. Jedna je od najpopularnijih akvarijskih riba i omiljena među akvaristima početnicima, zbog lahkog gajenja i razmnožavanja.

Izgled i osobine [uredi]

Spolni dimorfizam kod guppija je vrlo izražen. Kao i kod većine živorotki, ženke su veće od mužjaka. Odrasla ženka duga je oko 6 cm, a odrasli mužjak oko 4 cm. Divlji mužjaci imaju kratko, ali impresivno obojeno repno peraje, dok su ženke obično sive i neugledne. Ukrštanjima su dobijeni mužjaci sa dugačkim šlaer perajima, pa čak i ženke obojenog repa.

Domovina guppija je Srednja i Južna Amerika, ali su uvezene i opstale na svim kontinentima osim Antarktika. Iako su namjerno raširene da bi kontrolirale populaciju komaraca i širenje malarije, guppiji su se ubrzo razmnožili, te sada predstavljaju opasnost prvobitnim stanovnicima voda koje su naselili.

U akvarijumu [uredi]

Guppy se u evropskim akvarijima gaji još od 1905. godine, kada je uvezena iz Brazila i Venecuele. [1] Nisu zahtjevne po pitanju hemizma i temperature vode, pa se brzo i lahko prilagođavaju raznim akvarijskim uslovima. Optimalna temperature kreće se od 22 do 25°C, ali mogu podnijeti temperaturu i do 15°C. [2] Guppiji mogu podnijeti i veliki salinitet vode.

Miroljubiva je prema drugim vrstama i stoga podesna za društvene akvarijume. Ne treba je držati sa većim ribama kojima bi mogla postati plijen, niti sa ribama koje vole grickati duga peraja, kao što su tetrazone. Mužjaci znaju biti agresivni jedni prema drugima, a često znaju biti naporni i za ženke, kojima se stalno udvaraju. Iz toga je razloga preporučeno držati jednoga mužjaka na četiri ženke.

Razmnožavanje [uredi]

Guppiji su živorotke, što znači da ženke ikru nose u stomaku sve do izleganja. Mužjaci se udvaraju ženkama treperenjem i širenjem peraja, a samo parenje je brzo i kratko. Ženke oplođenu ikru nose u sebi mjesec dana, a noseća ženka može se prepoznati po tamnom i širokom trbuhu. Mladunčad guppija rađa se u obliku sićušne loptice, koja pada na dno i tu se rasklupčava, a zatim brzo juri prema površini kako bi svoj riblji mjehur napunili zrakom. Guppiji su, kao i sve živorotke, skloni kanibalizmu, pa je vrlo vjerovatno da će većina mladunčadi biti pojedena od strane majke po samom rođenju. Iz tog je razlog preporučljivo ženku staviti u gusto zasađen akvarij, kako bi mladunčad imala priliku sakriti se. Plastične mrijestilice koje se prodaju često nisu efikasne, a zbog nedostatka prostora ženka često pretrpi šok i ugine. [3] Odrasla ženka u jednom porođaju može dati od 20 do 60 mladih. Jednom oplođena ženka sačuvat će mužjakovu mliječ u svom tijelu i kasnije je iskoristiti za buduću oplodnju.

29.04.2011.

Zebrica

Zebrica (lat. Danio rerio) je vrsta tropske slatkovodne ribe iz roda Danio, porodice Cyprinidae (šarani). Vode porijeklo iz potoka i rižinih polja Indije, a u Evropu je unijeta 1905. godine. Može se sresti i u vodama Bangladeša, Pakistana i Nepala, a kao neželjeni kućni ljubimci dospjeli su i u vode Kolumbije. Vrlo su popularne akvarijumske ribe, lahke za gajenje i razmnožavanje, a koriste se i u naučne svrhe.

Brza je i vrlo živahna riba, svijetlosivog tijela, a prepoznatljiva je po četiri horizontalne pruge tamnije sive ili sivoplave boje. Pruge se protežu od škržnih poklopaca pa do repa, koji je blijedomliječne boje. Odlika cijele porodice su brčići koji se daju primjetiti i kod zebrice. Spolni dimorfizam je očit: ženke su veće od mužjaka i dosta krupnijeg, rozog stomaka. Maksimalna dužina ženke je 6 cm. Između tamnijih pruga kod mužjaka se nalaze zlatnožute pruge, koje su kod ženke sive boje. Životni vijek zebrica iznosi otprilike 5 godina.

Idealna temperatura vode iznosi 23 °C, ali u akvarijumu ona nije od velikog značaja. Sposobnosti ove ribe da podnese nevjerovatna kolebanja temperature, u rasponu od 15 do 30 °C, svojstvene su još samo zlatnim karasima. Nije zahtjevna ni po pitanju hemizma vode. Vrlo su temperamentne i živahne ribe, pa traže dosta prostora za plivanje, ali i dosta prostora za skrivanje u bilju. Zbog navike da iskaču iz vode u potrazi za insektima, akvarijum mora biti zatvoren poklopcem. Njenom temperamentu odgovara i veliki apetit - zebrice će prihvatati svu kupovnu hranu i svu živu koja im može stati u usta, uključujući razne crviće i kuhano zeljasto povrće.

Kada je u pitanju razmnožavanje, zebrice ne zahtjevaju ništa osim krupnijeg šljunka ili, još bolje, mrežice dovoljno široke da kroz propadne ikra, a istovremeno dovoljno uske da spriječi roditelje da dopru do nje i pojedu je. Sa lakoćom se mrijeste i u posudama vrlo malih zapremina, od 5 do 10 l. Hemizam vode ne igra važnu ulogu, ali mrijest potiče hladna, svježa voda bogata kisikom. Ženka položi 100 do 400 komada ikre, nakon čega se roditelji izdvajaju iz akvarijuma. Inkubacija ikre pri temperaturi od 26 °C traje samo 24 sata. Nakon izleganja ličinke vise tri dana na staklu ili podlozi, a zatim proplivaju i počinju se hraniti. Kao prvu hranu za mladunce može se koristiti tvrdo kuhano žumance. Kod žumanceta treba biti oprezan i ne stavljati previše, jer se brzo raspada, zagađuje vodu i oduzima dragocjeni kisik.

Zebrice se smatraju najjednostavnijim početničkim ribama. Većina akvarista, kada želi krenuti sa mrijestom ikrašica, počinje upravo od njih. Do danas je odgojeno nekoliko varijeteta zebrica, od kojih neke ispoljavaju zeleni, žuti ili crveni fluoroscentni protein. Susreću se varijeteti zlatne boje i varijacije koje se odlikuju tačkicama kao kod leoparda, te albino forme zebrice. Varijeteti sa leopardovim uzorkom se ponekad označavaju kao zasebna vrsta po imenu Danio frankei.

29.04.2011.

Sijamski borac (lat. Betta splendens)

Sijamski borac (lat. Betta splendens) je slatkovodna riba iz porodice guramija. Najpoznatija je i najraširenija riba iz roda Betta, riba koje porijeklo vode iz sporotekućih i stajaćih voda Jugoistočne Azije. Popularna je među akvaristima zbog intenzivnih boja i velastih mužjakovih peraja.

Izgled i ponašanje

Divlji sijamski borci pokazuju jake boje tijela i peraja jedino kada ih razdraže druge ribe, ali odgajivači su pažljivim odabirom i ukrštanjem uspjeli te boje i sačuvati. Mužjakova peraja su duža od ženkinih i intenzivnijih boja. Boja tijela i peraja može biti jarkocrvena, ljubičasta, plava, tirkizna, zelena, blijedoroza, bijela, a rijeđe i tamnosiva. Odgajivači su ove boje selekcijom uspjeli dobiti i kod ženki, ali one nemaju duga, velasta peraja kojima se mužjaci razmeću.

Bette su, kao i sve labirintovke, pored škržnog aparata razvile još jedan karakteristični nadškržni organ - labirinit. Labirint je smješten u dupljama gornjih ždrijelnih kostiju i svojom zadnjom stranom naliježe na prednji dio ribljeg mjehura, koji, takođe, služi za disanje. Razvoj ovog organa podstakao je nedostatak kisika u vodama iz kojeg su dvodihalice potekle, te sušni mjeseci koje su bette provodile u blatu, isturenih usta primajući kisik iz vazduha. One u akvarijumu i pored velikih količina kisika i dalje zahtjevaju kisik iz zraka, pa u intervalima od nekoliko minuta izlaze na površinu vode i "gutaju" zrak.

Sijamski borci su, kako im samo ime kaže, vrlo temperamentne i netrpeljive ribe. U Tajlandu, njihovoj domovini, često su bile priređivane borbe ovih riba, poput borbi pijetlova. U prirodi se one ne bore do smrti; poraženi mužjak se povlači u zaklon. U zatvorenim prostorima, kao što su akvarijumi, pobijeđena riba se nema gdje sakriti, pa će jači mužjak svako njeno pojavljivanje shvatati kao provokaciju, a na kraju je i ubiti. Ženke su obično manje agresivne, ali ni borbene ženke nisu izuzetak. Sijamski borci će agresivno reagovati i na svoj odlik u ogledalu, šireći peraja i škrge, te udarajući u staklo.

U akvarijumu

Sijamski borci nisu zahtjevni po pitanju veličine akvarijuma, budući da i u prirodi opstaju u malim količinama vode. Za normalan život potrebno im je barem 20 l vode srednje tvrdoće, sa temperaturom od 24 do 26°C. Zbog potrebe za kisikom iz vazduha, visina akvarijuma ne bi trebala prelaziti 15 cm. Akvarijum bi trebao posjedovati poklopac (ne hermetički, naravno), zbog tendencije boraca da iskaču iz njega. Sijamski borci se najbolje osjećaju u gusto zasađenim akvarijuma, budući da se vole skrivati u vodenom bilju.Takoder preporučuje se i određena vrsta skrovišta, pout kućice u kojoj ce mužjak provoditi većinu vremena.

Borci su mesojedi koji plijen vrebaju na površini vode. U prirodi se hrane životinjskim planktonom, larvama komaraca i drugim insektima. U akvarijumu prihvataju sušenu, smrznutu i živu hranu u obliku sitno isjeckanih kišnih glista, dafnija, račića i bloodwormsa. Borci koji se hrane raznovrsnom živom hranom pokazuju ljepše i intenzivnije boje, a izgrižena peraja im brže zacjeljuju. Prosječan životni vijek ove ribe je tri godine, a zavisno od toga kako se riba hrani i koliko često se mrijesti (matične ribe obično žive kraće) može živjeti i šest godina.

Ribe podobne za zajednički život sa borcima nikako nisu ribe dugih peraja, kao što su guppy ribe, budući da će borcima u njima vidjeti konkurenciju. Nije ih poželjno držati ni sa ribama koje vole grickati duga peraja, a u tu kategoriju spadaju tetrazone. U akvarijumu je nemoguće držati dva mužjaka, osim ako su odvojena pregradnim staklom. Ženke su manje agresivne i moguće ih je držati više u istom akvarijumu. Mužjaci su nasrtljivi i prema ženkama, pa je ženki potrebno omogućiti zaklon kako je mužjak ne bi ubio. Iz istog razloga, ako želimo držati mužjaka i ženke zajedno, poželjan je omjer 1:4 u korist ženki.

Razmnožavanje

Razmnožavanje sijamskih boraca slično je onom ostalih dvodihalica. Osnovni preduslov je uparenost mužjaka i ženke, bez koje je ženka vrlo vjerovatno osuđena na smrt. Ženki se moraju omogućiti i mjesta za skrivanje, koja će poslužiti da se ženka skloni od mužjaka po završetku mrijesta. Ukoliko su mužjak i ženka upareni, on će početi sa gradnjom pjenastog gnijezda na površini vode. U toj fazi mrijesta od pomoći su mu plutajuće biljke, koje održavaju stabilnost gnijezda. Zbog gnijezda površina vode mora biti potpuno mirna, pa je za mrijesni akvarijum najbolje koristiti spužvaste filtere. Gradnja gnijezda može trajati cijeli dan.

Nakon što je gnijezdo gotovo, spolno zrela ženka će doći ispod njega. Mužjak je tada

obuhvata svojim dugačkim perajima i par počinje drhtati. U tom položaju ženka izbacuje ikru koju mužjak odmah oplođuje. Ikra lagano pada na dno akvarijuma, koje bi trebalo biti samo čisto staklo. Mužjak je zatim nježno sakuplja ustima i ubacuje u sačinjeno gnijezdo, te iz usta doda još pjene kako bi ikra ostala zatvorena u gnijezdu. Ovaj se postupak ponavlja i do desetak puta, nakon čega je mrijest završen. Odmah po završetku mrijesta ženka se mora premjestiti u drugi akvarijum, jer bi je, zbog njene tendencije da jede ikru, mužjak mogao ubiti.

Mužjak tada preuzima brigu o ikri. Njegov je zadatak da pokupi ikru koja ispada i vrati je u gnijezdo, te da i njega popravlja i nadograđuje. Inkubacija ikre traje otprilike 36 sati, nakon čega se iz jajašaca izvaljuju ličinke. Tri do četiri dana nakon izleganja ličinke proplivaju i mužjakova briga za mlade završava. Kako proplivalim mladuncima gnijezdo više nije potrebno, a nema mužjaka da ga održava, ono će se polako početi raspadati. Većina mužjaka neće jesti svoje potomstvo nakon što ih napusti, ali ga je bolje izvaditi, budući da mužjaci za vrijeme brige o mladuncima gladuju.

Kako mlađ u tom periodu još uvijek diše samo na škrge, potrebno im je raspršivačem obezbijediti veće količine kisika u vodi. Nakon osamostaljenja mladi borci se počinju hraniti infuzorijima i rotatorijama, a nakon pet do sedam dana hrane se najsitnijim oblicima planktona (Copepodi, znani kao "prašina", i Cladoceri). Pogodna je i tek izležena, ali dobro isprana, mlađ artemije (morskog račića). Kritični period života mladunaca je onaj koji nastupa mjesec dana nakon izleganja. Mlade ribe tada počinje formirati labirint, pa temperatura zraka mora biti priobližno jednaka temperaturi vode, kako mlađ ne bi uginula udišući hladan zrak.

Ženka se može ponovo mrijestiti nakon dvije sedmice.

Akvariske Ribice
<< 05/2011 >>
nedponutosricetpetsub
01020304050607
08091011121314
15161718192021
22232425262728
293031

Sijamski borac

slike o ribama
http://www.go-mrav.com/vasagalerija/pic.asp?iCat=6&iPic=265
ribice
ribe
ylatne ribe

MOJI FAVORITI
-

BROJAČ POSJETA
61329

Powered by Blogger.ba